2Reci: Što bijaše tvoja mati? Lavica među lavovima, ležala je među lavićima, hraneći mladunčad svoju.

3I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Naučiv se plijen derati, stade ljude proždirati!

4Narodi se protiv njega udružiše, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedoše u zemlju egipatsku.

5A kad mati vidje da uzalud čeka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava učini.

6Živeć' tako među lavovima, i on lavom posta. Naučiv se plijen derati, stade ljude proždirati,

7utvrde im rušiti, pustošiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove.

8Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoše i zamke mu postaviše; i lav se uhvati u jamu njihovu.

9Okovana u kavez ga zatvoriše, odvedoše kralju babilonskom, ondje ga u kulu zatočiše, da mu se više ne čuje rika po gorama izraelskim.

10Mati tvoja bješe kao loza pokraj vode zasađena, rodna i granata od obilja vode!

11Imala je jaku granu za palicu vladalačku: uzdiže se nad krošnju, naočita visinom, mnoštvom grančica.

12Al' u gnjevu bješe iščupana i na zemlju bačena. Istočnjak joj rod sasuši: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta.

13U pustinju bje presađena, u zemlju suhu, bezvodnu.

14Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema više na njoj grane jake za palicu vladalačku. To je, evo tužaljka, i ostat će tužaljka.