2Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti?

3TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni?

4Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu.

5Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš;

6ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku.

7Bit će malena tvoja sreća prošla prema budućoj što te očekuje.

8No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi.

9Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani.

10Oni će te poučit' i reći ti, iz srca će svog izvući besjede:

11'Izvan močvare zar će rogoz nići? Zar će bez vode trstika narasti?

12Zeleni se sva, al' i nekošena usahne prije svake druge trave.

13To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika:

14Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova.

15Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši.

16Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle.

17Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena.

18A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: 'Nikada te ne vidjeh!'

19I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje već niče iz zemlje.

20Ne, Bog neće odbacit' neporočne, niti će rukom poduprijet' opake.

21Smijeh će ti opet ispuniti usta, s usana će odjeknuti klicanje.

22Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog.'