2O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!

3Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.

4Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

5TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?

6Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?

7Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.

8O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!

9O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!

10Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.

11Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?

12Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?

13Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?

14Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.

15Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.

16Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;

17al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.

18Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.

19Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.

20A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.

21U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.

22Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;

23iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'

24Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.

25O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?

26Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!

27Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?

28U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice.

29Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!

30Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?