2ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.

3Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.

4Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.

5S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.

6Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.

7Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?

8Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

9Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj

10i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.

11Reknem li: Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži! -

12ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

13Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.

14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,

15kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.

16Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

17Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

18Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

19De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!

20Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.

21Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?

22Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.

23Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:

24pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!