2On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!

3Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ?

4Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.

5Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se!

6Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!

7Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih:

8laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

9Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću.

10Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača

11spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

12Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;

13da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;

14ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim!

15Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!