2Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega!

3Kao što sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovijediš nekima neka ne naučavaju drugih nauka 4i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja više pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj po vjeri. 5Svrha je te zapovijedi ljubav iz čista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne. 6To su neki promašili i zastranili u praznorječje; 7htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde.

8A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime služi zakonito, 9svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače, 10bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravom nauku - 11po evanđelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno.

12Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu našemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene 13koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. 14I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu. 15Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. 16A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni. 17A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen.

18Taj ti zadatak predajem, sine Timoteju, u skladu s proroštvima nekoć nad tobom izrečenima: na njih oslonjen, bij boj plemeniti 19imajući vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere. 20Među njima je Himenej i Aleksandar, koje sam predao Sotoni da nauče ne huliti.