2Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.

3Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.

4Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.

5Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.

6Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.

7Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.

8Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.

9Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.

10Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.

11Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.

12Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.

13Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.

14Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.

15Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.

16Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!

17Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:

18zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.

19Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.

20Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?

21Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.

22Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?