2Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!

3Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.

4Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.

5Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,

6sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

7Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.

8Rekoše u srcu: Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!

9Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...

10Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?

11Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?

12No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!

13Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.

14Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.

15Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.

16Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;

17ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.

18Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.

19Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!

20Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.

21Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!

22Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.

23Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!