2Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?

3Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči.

4Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.

5Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo?

6Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni

7dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?

8Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina;

9kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;

10kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama?

11Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!

12Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,

13da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese;

14da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.

15Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.

16Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?

17Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?

18Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to.

19Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,

20da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš?

21Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!

22Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio

23što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?

24Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?

25Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini

26da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,

27da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?

28Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa?

29Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada?

30Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?

31Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,

32u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?

33Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?

34Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju?

35Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?

36Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?

37Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove

38dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?

39Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima

40na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona?

41Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?