1 To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. 2A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. 3Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. 4Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: Koga tražite? 5Odgovore mu: Isusa Nazarećanina. Reče im Isus: Ja sam! A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. 6Kad im dakle reče: Ja sam! - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. 7Ponovno ih tada upita: Koga tražite? Oni odgovore: Isusa Nazarećanina. 8Isus odvrati: Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu - 9da se ispuni riječ koju reče: Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao. 10A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. 11Nato Isus reče Petru: Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?

12Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. 13Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. 14Kajfa pak ono svjetova Židove: Bolje da jedan čovjek umre za narod.

15Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. 16Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. 17Nato će sluškinja, vratarica, Petru: Da nisi i ti od učenika toga čovjeka? On odvrati: Nisam! 18A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.

19Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. 20Odgovori mu Isus: Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. 21Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio. 22Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: Tako li odgovaraš velikom svećeniku? 23Odgovori mu Isus: Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš? 24Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.

25Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: Da nisi i ti od njegovih učenika? On zanijeka: Nisam! 26Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: Nisam li te ja vidio u vrtu s njime? 27I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.

28Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. 29Pilat tada iziđe pred njih i upita: Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka? 30Odgovore mu: Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi. 31Reče im nato Pilat: Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu. Odgovoriše mu Židovi: Nama nije dopušteno nikoga pogubiti - 32da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.

33Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: Ti li si židovski kralj? 34Isus odgovori: Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni? 35Pilat odvrati: Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio? 36Odgovori Isus: Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde. 37Nato mu reče Pilat: Ti si dakle kralj? Isus odgovori: Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas. 38Reče mu Pilat: Što je istina? 39Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga? 40Povikaše nato opet: Ne toga, nego Barabu! A Baraba bijaše razbojnik.