2Evo, od Gospoda jaki i moćni, kao pljusak s tučom, kao vihor razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca.

3Bit će izgažen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih

4i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit će kao rana smokva prije ljeta: čim je tko spazi, odmah je ubere.

5U onaj dan Jahve nad Vojskama postat će kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda -

6duh pravde onome koji sjedi na stolici sudačkoj i srčanost onome koji odbija napad na vrata.

7Oni posrću od vina, teturaju od žestoka pića: svećenici i proroci od žestoka pića posrću; omami ih vino; teturaju od žestoka pića, posrću u viđenjima, ljuljaju se sudeći.

8Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje čista mjesta nema!

9Koga on to uči mudrosti, koga on upućuje u objavu? Zar djecu odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju?

10Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam.

11Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit će se ovom narodu.

12On im reče: Evo počinka, dajte umornom da otpočine! Evo odmora! Ali ne htjedoše poslušati.

13Zato će im Jahve ovako govoriti: Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam, da hodeći padnu nauznak, da se razbiju, zapletu i uhvate.

14Stoga čujte riječ Jahvinu, vi podsmjevači, vi što vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu.

15Vi velite: Sklopismo savez sa smrću i s Podzemljem učinismo sporazum. Kad prođe bič razorni, ne, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi sklonište i od obmane skrovište.

16Stog ovako govori Jahve Gospod: Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neće propasti.

17I uzet ću pravo za mjeru, a pravdu za tezulju. I tuča će vam zastrti sklonište od laži, a voda otplaviti skrovište;

18propast će savez vaš sa smrću, vaš sporazum s Podzemljem održat' se neće. Kada bič razorni prođe, satrt će vas;

19kad god prođe, dohvatit će vas; prolazit će svako jutro, danju i noću. Samo će vas strah uputit u objavu.

20Prekratka će bit' postelja da se čovjek pruži, preuzak pokrivač da se umota.

21Da, kao na gori Perasimu, Jahve će ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on će se razjariti, da izvrši djelo svoje, djelo čudnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti.

22Podsmijevanja se okanite, da vas jače okovi ne stegnu; jer čuh da je od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosuđeno uništenje.

23Poslušajte i čujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu.

24Ore li orač svakog dana, brazdi, brana njivu svoju?

25A kad joj poravna površinu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin? Pšenicu gdje treba, proso i ječam, i napokon raž po rubovima?

26Bog ga njegov upućuje, on ga uči djelu pravom.

27Ne mlati se grahor cijepom, nećeš točkom po kuminu, već se grahor štapom mlati, a kumin se prutom lupa.

28A da li se žito tare? Ne, nećeš ga dovijeka mlatiti: po njem ćeš pognat kolski točak i konje, ali ga zdrobiti nećeš.

29I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudrošću velikog.