2I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene,

3jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša.

4Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro.

5Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.

6U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!'

7Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,

8sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?

9On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?'

10Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega,

11te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.

12Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.

13TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio?

14Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,

15sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek.

16Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih.

17Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? -

18Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!'

19Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?

20Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju.

21Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.

22Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.

23Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti.

24Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.

25TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi.

26Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu.

27Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove

28goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču.

29Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može?

30Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.

31Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću.

32Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!'

33Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada!

34Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene:

35Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti.

36Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca;

37a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila.