1 Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. 2A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. 3Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. 4A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 5Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju. 6Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.

7Stoga im Isus ponovno reče: Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. 8Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. 9Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. 10Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.

11Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. 12Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: 13najamnik je i nije mu do ovaca. 14Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, 15kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. 16Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. 17Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. 18Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.

19Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. 20Mnogi su od njih govorili: Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate? 21Drugi su govorili: Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?

22Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. 23Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. 24Okružili ga Židovi i govorili mu: Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno! 25Isus im odgovori: Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. 26Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. 27Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. 29Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. 30Ja i Otac jedno smo.

31Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. 32Isus im odgovori: Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete? 33Odgovoriše mu Židovi: Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš. 34Odgovori im Isus: Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! 35Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - 36kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!' 37Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. 38Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu. 39Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

40I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. 41A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome. 42Mnogi ondje povjerovaše u njega.