1 Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica 2i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; 3zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

4Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi: 5Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. 6Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. 7Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. 8Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom. Rekavši to, povika: Tko ima uši da čuje, neka čuje!

9Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. 10A on im reče: Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.

11A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. 12Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. 13A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. 14A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. 15Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.

16Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. 17Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći. 18Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima.

19A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. 20Javiše mu: Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti. 21A on im odgovori: Majka moja, braća moja - ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.

22Jednoga dana uđe u lađu on i učenici njegovi. I reče im: Prijeđimo na onu stranu jezera. I otisnuše se. 23Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli. 24Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: Učitelju, učitelju, propadosmo! On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. 25A on će im: Gdje vam je vjera? A oni se prestrašeni u čudu zapitkivahu: Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?

26Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji. 27Čim iziđe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog čovjeka koji imaše zloduhe. Već dugo vremena nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama. 28Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me! 29Jer bijaše zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Da, dugo ga je već vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama čuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju. 30Isus ga nato upita: Kako ti je ime? On reče: Legija, jer u nj uđoše mnogi zlodusi. 31I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.

32A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti. 33Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se.

34Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. 35A ljudi iziđoše vidjeti što se dogodilo. Dođoše Isusu i nađoše čovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obučen i zdrave pameti. I prestraše se. 36A očevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio. 37I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uđe u lađu i vrati se. 38A moljaše ga čovjek iz koga iziđoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreći: 39Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog. On ode razglašujući po svem gradu što mu učini Isus.

40Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali. 41I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. 42Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud.

43A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, 44priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. 45I reče Isus: Tko me se to dotaknu? Svi se branili, a Petar će: Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće. 46A Isus: Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene. 47A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. 48A on joj reče: Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!

49Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: Umrla ti kći, ne muči više Učitelja. 50Čuo to Isus pa mu reče: Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti! 51Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. 52A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: Ne plačite! Nije umrla, nego spava! 53No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. 54On je uhvati za ruku i povika: Dijete, ustani! 55I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 56Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.