3I zborio im je mnogo u prispodobama: Gle, iziđe sijač sijati. 4I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. 5Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 6A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. 7Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. 8Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. 9Tko ima uši, neka čuje!

10I pristupe učenici pa ga zapitaju: Zašto im zboriš u prispodobama? 11On im odgovori: Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 12Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. 13U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.

14Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti!

15Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.

16A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. 17Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.

18Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. 19Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. 20A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, 21ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. 22Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. 23Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.

24Drugu im prispodobu iznese: Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. 25Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. 26Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. 27Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' 28On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' 29A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. 30Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'

31I drugu im prispodobu iznese: Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. 32Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.

33I drugu im kaza prispodobu: Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.

34Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba -

35da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.

36Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi. 37On odgovori: Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. 38Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. 39Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. 40Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. 41Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike 42i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. 43Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uši, neka čuje!

44Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.

45Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: 46pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.

47Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. 48Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. 49Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih 50i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

51Jeste li sve ovo razumjeli? Odgovore mu: Jesmo. 52A on će im: Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.

53Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. 54I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? 55Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? 56I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to? 57I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu. 58I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.