1 Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama 2pa mu dobace: Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast? 3On odgovori: Upitat ću i ja vas. Recite mi: 4krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? 5A oni smišljahu među sobom: Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?' 6A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok. 7I odgovore da ne znaju odakle. 8I Isus reče njima: Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.

9Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme. 10Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku. 11Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku. 12Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše. 13Nato reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.' 14Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.' 15Izbaciše ga iz vinograda i ubiše. Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda? 16Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima. Koji ga slušahu rekoše: Bože sačuvaj!

17A on ih ošinu pogledom i reče: A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?

18Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.

19Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu. 20Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj. 21Upitaše ga dakle: Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem. 22Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije? 23Proničući njihovu lukavost, reče im: 24Pokažite mi denar. Čiju ima sliku i natpis? 25A oni će: Carevu. On im reče: Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje. 26I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.

27Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: 28Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 29Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. 30Drugi uze njegovu ženu, 31onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. 32Naposljetku umrije i žena. 33Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.

34Reče im Isus: Djeca se ovog svijeta žene i udaju. 35No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. 36Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća. 37A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive! 39Neki pismoznanci primijete: Učitelju! Dobro si rekao! 40I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.

41A on im reče: Kako kažu da je Krist sin Davidov?

42Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna

43dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!' 44David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?

45I pred svim narodom reče svojim učenicima: 46Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama, 47proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda.