1 Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. 2Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. 3Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima 4jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. 5Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. 6Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, 7a onda u sav glas povika: Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me! 8Jer Isus mu bijaše rekao: Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka! 9Isus ga nato upita: Kako ti je ime? Kaže mu: Legija mi je ime! Ima nas mnogo! 10I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. 11A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. 12Zaklinjahu ga dakle: Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo! 13I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

14Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. 15Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se. 16A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. 17Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. 18Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. 19No on mu ne dopusti, nego mu reče: Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao. 20On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.

21Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. 22Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge 23pa ga usrdno moljaše: Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu! 24I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

25A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, 26mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. 27Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. 28Mislila je: Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena. 29I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. 30Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: Tko se to dotaknu mojih haljina? 31A učenici mu rekoše: Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?' 32A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. 33Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. 34On joj reče: Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!

35Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja? 36Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: Ne boj se! Samo vjeruj! 37I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. 38I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. 39Uđe i kaže im: Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava. 40A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. 41Primi dijete za ruku govoreći: Talita, kum! što znači: Djevojko! Zapovijedam ti, ustani! 42I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. 43On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.