3A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice. 4On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda. 5Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca. 6On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda.

7Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu, 8posla Isus Petra i Ivana i reče: Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu. 9Rekoše mu: Gdje hoćeš da pripravimo? 10On im reče: Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe 11i recite domaćinu te kuće: 'Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' 12I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite. 13Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu.

14Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. 15I reče im: Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. 16Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem. 17I uze čašu, zahvali i reče: Uzmite je i razdijelite među sobom. 18Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe. 19I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen. 20Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva. 21A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. 22Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. 23I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.

24Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. 25A on im reče: Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. 26Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. 27Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.

28Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. 29Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: 30da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.

31Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. 32Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću. 33Petar mu reče: Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt. 34A Isus će mu: Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.

35I reče: Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo? Oni odgovore: Ništa. 36Nato će im: No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač 37jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se. 38Oni mu rekoše: Gospodine, evo ovdje dva mača! Reče im: Dosta je!

39Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. 40Kada dođe onamo, reče im: Molite da ne padnete u napast! 41I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: 42Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude! 43A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 44I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. 45Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti 46pa im reče: Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!

47Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. 48Isus mu reče: Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ? 49A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: Gospodine, da udarimo mačem? 50I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. 51Isus odgovori: Pustite! Dosta! Onda se dotače uha i zacijeli ga. 52Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! 53Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina.

54Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. 55A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. 56Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: I ovaj bijaše s njim! 57A on zanijeka: Ne znam ga, ženo! 58Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: I ti si od njih! A Petar reče: Čovječe, nisam! 59I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je! 60A Petar će: Čovječe, ne znam što govoriš! I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. 61Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta. 62I iziđe te gorko zaplaka.

63A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime 64i zastirući mu lice, zapitkivali ga: Proreci tko te udario! 65I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.

66A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće 67i rekoše: Ako si ti Krist, reci nam! A on će im: Ako vam reknem, nećete vjerovati; 68ako vas zapitam, nećete odgovoriti. 69No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje. 70Nato svi rekoše: Ti si, dakle, Sin Božji! On im reče: Vi velite! Ja jesam! 71Nato će oni: Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!