1 Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. 2Jer se govorilo: Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda.

3I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. 4A neki negodovahu te će jedan drugomu: Čemu to rasipanje pomasti? 5Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima. I otresahu se na nju. 6A Isus reče: Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. 7Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. 8Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. 9Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen.

10A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. 11Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.

12Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo? 13On pošalje dvojicu učenika i rekne im: Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim 14pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' 15I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite. 16Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.

17A uvečer dođe on s dvanaestoricom. 18I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje. 19Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: Da nisam ja? 20A on im reče: Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. 21Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!

22I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: Uzmite, ovo je tijelo moje. 23I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. 24A on im reče: Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. 25Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem.

26Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.

27I reče im Isus: Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. 28Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju. 29Nato će mu Petar: Ako se i svi sablazne, ja neću! 30A Isus mu reče: Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti. 31Ali on je upornije uvjeravao: Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti. A tako su svi govorili.

32I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: Sjednite ovdje dok se ne pomolim. 33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 34pa im reče: Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte! 35Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 36Govoraše: Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti! 37I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo. 39Opet ode i pomoli se istim riječima. 40Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. 41Dođe i treći put i reče im: Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! 42Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!

43Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. 44A izdajica im njegov dade znak: Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite! 45I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: Učitelju! I poljubi ga. 46Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. 47A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 48Isus im prozbori: Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. 49Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma! 50I svi ga ostave i pobjegnu.

51A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, 52no on ostavi plahtu i gol pobježe.

53Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. 54Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. 55A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. 56Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. 57Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: 58Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!' 59Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. 60Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? 61A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga? 62A Isus mu reče: Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim. 63Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: Što nam još trebaju svjedoci? 64Čuli ste hulu. Što vam se čini? Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. 65I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: Proreci! I sluge ga stadoše pljuskati.

66I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; 67ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom. 68On zanijeka: Niti znam niti razumijem što govoriš. I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. 69Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: Ovaj je od njih! 70On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si! 71On se tada stane kleti i preklinjati: Ne znam čovjeka o kom govorite! 72I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti. I briznu u plač.